Posle "Jednostavnih priča", pred čitaocima je i druga pripovedačka zbirka glumca Lazara Ristovskog, naslovljena "Ulična akademija", ponovo u izdanju Lagune.
I u novim pričama, koje je Božo Koprivica nazvao „haiku romanima“, Ristovski ostaje veran svetu „malih ljudi“ kojima, kako je rekao, nije oduzeo pravo da razmišljaju o velikim temama i da se bave mišlju o sebi, a taj njihov svet „viđen iz usamljeničke lože Lazara Ristovskog podseća na nesnimljeni film u kojem svako od nas može
dobiti ulogu, veliku ili malu“.
Događaje iz svakodnevnog života i sudbine „malih ljudi“ prate u svakoj priči iznenađujući obrti, a dramatičnost radnje i uverljivost dijaloga ostvaruju se kroz osoben humor i ironiju.
Ispripovedane u trećem licu, sve priče u ovoj zbirci objedinjuje svojevrsno melanholično raspoloženje i razumevanje psihologije njenih junaka, što neke priče svrstava u prave bisere kratke proze u savremenoj srpskoj književnosti.
„Kako glumi tako i piše. Hrabro, maštovito, originalno“, jedan je od komentara ove knjige, dok je Vladimir Kecmanović o njoj zapisao: „Ma o čemu pisali, pisci pišu o ljubavi i o smrti. U novim pričama Lazara Ristovskog ovozemaljska ljubav je surova erotska igra iza koje se krije strah od konačne samoće. Da bi se taj strah pobedio, neophodna je mašta – kao mašta glumca koji u njujorškom metrou igra Hamleta za bandu siledžija pristiglih u stvarnost sna iz filma Voltera Hila. Ili mašta crne Ofelije, koja nagrađuje poljupcima čoveka što glumi kao što Šeherezada priča. Ili mašta starog profesora, Don Žuana – Minhauzena, koji o svojim ljubavnim podvizima priča đacima koji su ga odavno napustili i otišli svojim putevima...“
0 коментара:
Постави коментар