„Drugo lice Vizantije“ dr Radivoja Radića: Intimna istorija jedne civilizacije

U Narodnoj biblioteci Kruševac predstavljena je knjiga „Drugo lice Vizantije“ dr Radivoja Radića, koja slika delove intimne istorije ove civilazacije iz perspektive običnih ljudi i njihove svakodnevice.



Kako je dr Radivoje Radić i naveo u predgovoru svoje izuzetno zanimljive knjige, "istoriju ne čine samo ratovi, velike ličnosti, epohalni događaji, religija ili administracija nego i običan, svakodnevni život, 'mali ljudi', prividno manje značajna ili gotovo beznačajna zbivanja“.

I upravo se time autor i bavi između korica knjige koja Vizantijsko carstvo oživljava na neformalniji, ali krajnje životni način.

- To je jedan drugačiji pogled na istoriju ove velike svetske civilizacije u odnosu na one koji su do sada uglavnom preovladavali. Knjiga je okrenuta malim ljudima i nekim problemima koji su se ticali običnog Vizantinca. Onim za koje obično nema mesta u velikoj istoriji. U njoj sam, tako, obradio jednu zbirku vizantijskih viceva, jer mi obično smatramo da srednjovekovni ljudi nisu bili duhoviti, a oni su to zapravo bili kao što smo i mi danas. Zatim sam obradio jedan sanovnik, u kome se obrazlažu značenja snova. Našao sam podatke iz jedne medicinske enciklopedije o savetima, bolestima i lekovima u srednjem veku, koja takođe nije bila toliko obrađena. Jedno poglavlje sam posvetio običnim, malim ljudima, izabrao sam 17 njih o kojima se ne zna mnogo... Obične ljudske priče, srećne ili nesrećne, koje se odnose na tu "ćuteću većinu", kako se za njih obično kaže - ljude bez arhiva, bez podataka, koji su činili većinu ondašnjeg stanovništva.



U jednom od šest poglavlja ove knjige dr Radić, inače redovni profesor i šef Seminara za vizantologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, govori o o fenomenu vremena:

- Govorio sam i o problemu vremena, kako su ga posmatrali Vizantinci, šta je slično sa današnjim poimanjem vremena kao trajanja, i tu smo videli da krajem vizantijske istorije sve više dolazi do izražaja ona deviza "Vreme je novac", koju i mi danas tako često koristimo. 

Autor je, kako je i sam objasnio, želeo da se čitaoci osećaju kao da su u starim kinematografima i da pred njihovim očima promiču slike koje im poput bengalske vatre osvetljavaju jedan nepoznat i zauvek nestao svet.

Knjiga je, zbog svega toga, dostojna prave čitalačke avanture.
Share on Google Plus

Knjige i knjige Info

Knjige, pre i posle svega...
    Blogger Comment
    Facebook Comment

0 коментара:

Постави коментар