Agata Kristi - 125 godina od rođenja "kraljice zločina"

Agata Kristi, literarna "kraljica zločina" i tvorac čuvenog Herkula Poaroa Agata Kristi, rođena je na današnji dan (15. septembra) pre 125 godine u Torkiju kao ćerka Frederika Alve Milera i Klarise Margaret Miler. Tokom svoje književne karijere koja je trajala više od pola veka napisala je 79 knjiga, od toga 66 kriminalističkih romana, i više zbirki kratkih priča i drugih dela, koja su prodata do sada u više od dve milijarde primeraka širom sveta i prevedena na više od 50 jezika.

 


Prema "Ginisovoj knjizi rekorda" najprodavaniji je autor svih vremena i zanimljivo je da je zabeleženo da su jedino Biblija i Šekspirova dela doživela veću prodaju od romana Agate Kristi.

Njena predstava "Mišolovka" drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu, prvi je put prikazana 25. novembra 1952. godine, a ukupno je odigrano više od 25.000 predstava. Godine 2013. proglašena je za najboljeg pisca detektivskih priča, a njen roman "Ubistvo Rodžera Akrojda" za najbolji krimi roman svih vremena.

Za vreme Prvog svetskog rata, Agata Kristi je radila u bolnici kao medicinska sestra, a prema njenim rečima to je "jedna od najplemenitijih profesija koje da čovek može da radi".

Kasnije je radila u bolničkoj apoteci, što je imalo veliki uticaj na njen književni rad, jer mnoga ubistva u njenim knjigama su izvršena uz pomoć otrova.

Godine 1914. udala se za pukovnika avijatičara pri Kraljevskim avio trupama Arčibalda Kristija sa kojim je imala ćerku, Rozalind Hiks.

Prvi roman Agate Kristi "Misteriozna afera u Stajlzu" objavljen je 1920. godine, a tokom tog braka koji je trajao do 1928. godine izdala je šest romana, zbirku pripovedaka, te objavila nekoliko kratkih priča u raznim časopisima.

Kristi se veoma zanimala za arheologiju, pa se 1930. godine udala za arheologa Maksa Malovana, sa kojim se zbližila nakon saradnje na arheološkim iskopavanjima. U braku su bili 46 godina, sve do njene smrti.

Često je u svojim pričama koristila postavke koje su dobro poznate, a putovanja sa Malovanom po Bliskom istoku doprinela su da upravo ta regija bude mesto dešavanja u nekoliko njenih romana.

Godine 1932. Kristi je objavila prvi od šest romana pod pseudonimom Meri Vestmakot. Bila je to dobro čuvana tajna sve do 1949. godine kada je časopis "Sunday Times" otkrio da je Vestmakot zapravo Agata Kristi.


„Ne možeš znati dok ne probaš“.

„Pametni ne vređaju, već izvlače zaključke“.

„Svi problemi dolaze zbog novca ili njegova nedostatka“.

„Svaka uzajamna ljubav muškarca i žene počinje s prekrasnim iluzijama da o svemu mislite na isti način“.

„Ako devojka ne može dobro proceniti muškarca i shvatiti šta je očekuje, neće daleko dogurati u životu“.

„Jedna je od omiljenih ženskih iluzija je misao da može promeniti razvratnika“.

„Razbijeno posuđe donosi sreću, ali samo arheolozima“.

„Najbolje vrijeme za smišljanje knjige je dok perete sudove“.

Neki od njenih najpoznatijih romana su Zavesa, Ubistvo u Orijent ekspresu, Deset malih crnaca, Mačka među golubovima, Ubistva po abecedi i drugi.

Umrla je prirodnom smrću, 12. januara 1976. godine u svojoj kući u Volingfordu blizu Oksforda, u 86. godini života.

Većina njenih knjiga i kratkih priča adaptirane su u filmove, neke i više puta i dan danas ne gube na atraktivnosti.


Nestanak Agate Kristi: Večna tajna "kraljice misterije"


Agata Kristi nije mogla (ili nije htela) da reši jednu veliku misteriju – kako je i zašto nestala na 11 dana dok je bila u tridesetim godinama života, piše Independent.

Trenutno najprodavanija spisateljica u Velikoj Britaniji Kejt Mos (nije manekenka), pozabavila se ovom temom koristeći romane “kraljice misterije”.

Kristi je upisana u Ginisovu knjigu rekorda kao najprodavaniji pisac krimi romana, a procenjuje se da je širom sveta prodato oko dve milijarde primeraka s njenim potpisom.

Ipak, njen nestanak 1926. koji je doveo do velike policijske potrage i danas je misterija. Tokom svih ovih godina javilo se mnogo spekulacija o tome šta se dogodilo između 3. i 14. decembra – od toga da je reč o triku za bolje prodavanje romana, do toga da je bila u saobraćajnoj nesreći i doživela amneziju.

“Gde da pronađete istinu o emocijama pisca? Ne u životnoj priči, nego u njegovom romanu”, kaže Mos, koja piše o nestanku slavne autorke za BBC.

“Ona piše o nesrećnim ženama i mislim da je to najbolji vodič. Tragovi su u knjigama, skriveni na očiglednom mestu. Mislim da danas mnogi ljudi mogu razumeti zašto je napustila kuću i nestala na nekoliko dana”.

Kristi je postala vrlo poznata baš u godini kada je nestala i to nakon što je objavila svoj šesti roman “Ubistvo Rodžera Akrojda”. Međutim, iste godine joj je umrla majka, pa se spisateljica potpuno okrenula svom poslu, preterujući u vremenu provedenim za pisaćom mašinom. U decembru joj je muž Arči rekao da je napušta zbog druge žene.

Trećeg decembra Kristi je izašla iz kuće u kojoj su zajedno živeli i nestala. Njen automobil pronađen je u blizini kuće Nensi Nil, Arčijeve ljubavnice, nakon čega je Agatu tražilo 1.000 policajaca, 15.000 volontera, a u potragu su bili uključeni i avioni.

Pronađena je u Swan Hydropathic hotelu u Jorkširu, gde je bila registrovana pod prezimenom muževljeve ljubavnice. Kristi je rekla da se ne seća ničega i lekari su zaključili da pati od amnezije.

Mos sada priča priču iz ugla izmišljenog službenika tog hotela i tvrdi da je Kristi “jedna od najvećih” spisateljica.

“Njene knjige su zabavne. Razlog zbog kog je čitaju milioni ljudi širom sveta je taj što njene fabule funkcionišu. Nema laži, nema prevare. Ona razume ljudsko stanje”, kaže Mos.


Zanimljivosti o Agati Kristi 

Na sajtu Čitaj knjigu pronašli smo brojne zanimljivosti o čuvenoj spisateljici:

Prodala je preko četiri milijardi knjiga! U Francuskoj je najprodavaniji autor svih vremena s 40 milijuna primjeraka na francuskom, do 2003. Iza nje je, s oko 22 milijuna prodanih knjiga, Emile Zola.

Premijera “Mišolovke” bila je u Nottinghamu u listopadu 1952. Nakon toga se “preselila” u London i 2002. obilježila je 50 godina neprestanog izvođenja – do studenog 2012. bilo je 25 000 predstava. Naslov je Agatha uzela iz – Hamleta – komad koji izvode glumci zove se – Mišolovka. I danas je na programu, u St. Martin’s Theatre, osam predstava tjedno.

Napisala je više od 80 knjiga, brojne priče i scenarije, romantične romane, a mnogo je njenih knjiga prebačeno na filmska platna.

Prvu knjigu je napisala kao odgovor na izazov – starija sestra Madge  ju je izazvala i rekla da ona to nije u stanju.

Zaplete je smišljavala u ogromnoj viktorijanskoj kadi žvačući jabuke. Od te navike je odustala nezadovoljna s “dostupnošću” kupki. “Danas ne rade takve kade više. Radije sam odustala”, rekla je neazdovoljna.

Pet godina je čekala da netko od izdavača prihvati rukopis – odbilo ju je šest izdavača.

“Kako je moguće da ste napisali tolike knjige”, pitali su je a ona je objasnila kako je ona savršen stroj za mljevenje mesa, zapravo, za izradu kobasica. Dugo je godina „morala“ napisati dvije knjige godišnje uključujući i onu koju su u prodaju puštali pred Božić – “Christie za Božić” .

Najdraži su joj pisci bili Elizabeth Bowen i Graham Greene.

Objavila je i šest ljubića pod pseudonimom Mary Westmacott koji je bio tajna 20 godina

U jednom je vikendu napisala knjigu – “Absent in the Spring” kao Westmacott

Omiljena boja? Zelena.

Napisala je mnoge romane za vrijeme arheoloških iskopavanja,  u posebno izgrađenoj kući zvanoj ‘Beit Agatha’.

Po njoj su nazvali ružu a ona je najviše voljela đurđice.

Voštanu je figuru dobila u Madame Tussauds 1972.

Postigla je podjednaku slavu kao spisateljica krimića i drama, doma i u svijetu

Njen je drugi muž, Max Mallowan bio poznati britanski arheolog. Putovala je s njim na nalazišta – radila je kao njegova pomoćnica, čistila iskopane predmete, spajala komade grnčarije, katalogizirala predmete. Jednom je rekla mužu kako bi voljela da je studirala arheologiju a on je rekao – “pa tebi je jasno da o prethistorijskoj keramici ti znaš više od ijedne žene u Engleskoj?”

Školovala se za glazbenicu klasične glazbe ali je odustala jer je imala preveliku tremu.

Jedina je stvorila dva podjednako slavna i voljena lika – Hercuelea Poirota i Miss Marple.

Prvoj filmskoj gospođici Marple posvetila je knjigu “Razbijeno ogledalo”.

Obožavala je pse (dobro, to za Engleskinju i nije čudo).

Gospođica Marple je zapravo oblikovana po Agathinoj baki po mami.

Položila je 1917. za “dozatora” odnosno, stekla je znanje o otrovima.

Slavna “Mišolovka” počela je kao 20 minutna radio drama.

Najmanje dvije nepoznate radio drame od Agathe Christie do sada još neobjavljene su “Butter in a Lordly Dish” (1948) i “Personal Call” (1960).

S mužem je radila na arheološkim iskopavanjima i postala ekspert u fotografiji.

Hotel “Pera Palace” u Istanbulu ima sobu Agatha Christie – tvrde da je u toj sobi napisala “Ubojstvo u Orient Expressu”.

Napisala je scenarij za Dickensovu “Bleak House” 1962.

Kada bi se složila, jedno na drugo, sva američka izdanja knjige “Posljednja kuća “, u originalu “Peril at End House” toranj bi došao do – Mjeseca.

Originalni kazališni program nije imao naslov – Mišolovka – već samo mišolovku poprskanu krvlju.

Ime Agathe Christie pojavljivalo se svaki dan u posljednjih 53 godine u svim novinama s programom West Enda.

Nakon smrti “riješila” je jedan slučaj.  Djevojčica je umirala od nepoznate bolesti i nisu mogli otkriti što i kako sve dok se dadilja nije sjetila zapleta iz knjige pokojne Christie – “The Pale House”. U toj je knjizi žrtva bila otrovana talijem i imala iste simptome kao i to dijete. Posljednja je nada bilo testiranje razine talija u pacijentu, bili su deset puta viši od normalne količine. Dijete se oporavilo a kasnije se ustanovilo da je za trovanje “kriv” pesticid kojiima se špricalo oko kuće.

Agatha i Archie su išli na surfanje, i bili su jedni od prvih Britanaca koji su se u tome okušali, na Havajima. Opisala je kako je postala stučnjakinjom za surfanje, barem s europskog gledišta, i kako je potpuni trijumf bio kada je uspjela na daski održati ravnotežu. Opisala je i kako je surfala u svom prekrasnom kupaćem kostimu boje smaragda (vunenom, kako se onda nosilo). Prije njih samo je jedan Brtanac surfao – princ Edward.

Na dan Agathine smrti kazališta na West Endu su na sat vremena prigušila svjetla.

U Wallingfordu je bila godinama predsjednica lokalnog amaterskog dramskog društva a godinama je vodila i organizirala natjecanje u pisanju eseja za učenike lokalne škole, njihove je eseje sama redigirala.

Američka je mornarica za vrijeme Drugog svjetskog rata rekvirirala njenu kuću “Green House”, u Torquayu.

Jedna je od njenih knjiga došla preblizu istini: toliko blizu, a za vrijeme Drugog svjetskog rata da se umiješao i MI5. U njenom romanu “N ili M?”, lik major Bletchley tvrdio je kako zna britanske ratne tajne. Istovremeno, Agathin je prijatelj, Dilly Knox bio razbijač šifri u Bletchley Parku pa su se MI5-ovci pitali je li to možda u vezi, je li Dilly pričao Agathi što i kako radi. Dilly je tvrdio kako nije ni zucnuo o svom poslu ali MI5 mu nije vjerovao. Problem je bio ime junaka. Agatha je rekla kako je iz Oxforada vlakom putovala u London, a kada je vlak zapeo u Blethleyu, iz osvete za neugodu dala je ime junaku po stanici na kojoj su zapeli (Englezi jako ozbiljno shvaćaju svoje vlakove).

Bila je antialkoholičarka i nije pušila.

Rekla je kako je najlakše napisala knjigu “The Mystery of the Blue Train”.

Napravila je i adaptaciju Poirota za kazalište i onda potpuno digla ruke od njega.

Posljednji se puta pojavila u javnosti na premijeri “Ubojstvo u Orient Expressu” 1974.

Obožavale je glazbu, osobito Wagnerove opere.

U romanu “Tijelo u knjižnici”, jednoj od Marple knjiga 1942. spomenula je samu sebe, imenom i prezimenom.

Na BBC radiju je sama pročitala jednu od svojih priča, 1931.

Kada je “umro” Hercule Poirot dobio je u The New York Timesu nekrolog preko cijele strane.
Share on Google Plus

Knjige i knjige Info

Knjige, pre i posle svega...
    Blogger Comment
    Facebook Comment

0 коментара:

Постави коментар